Erasmus iz Rotterdama (“Princ humanista”) rođen je 1460-ih u Rotterdamu, a umro je 1536. u Baselu u Švicarskoj.
Bio je nizozemski polimat i najpoznatiji i najutjecajniji humanist modernog doba. (Humanisti su bili izraz za različite, djelomično kontradiktorne intelektualne pokrete renesanse. Imali su optimističan pogled na sposobnost čovječanstva da pronađe bolji oblik postojanja. )
Kao kritički mislilac svoga vremena Erasmus je bio jedan od suputnika europskog prosvjetiteljstva. (Njegov utjecaj seže do danas).
Bio je i svećenik, teolog, filozof, filolog, autor i urednik preko 150 knjiga i 3000 pisama. Napisao je oko 1000 riječi svaki dan. Zbog njegovog lijepog načina izražavanja, njegova su pisma bila visoko cijenjena u Europi. Pisao je i poeziju i satiru, a njegovo najpoznatije djelo je satira “U slavu ludosti” iz 1509. godine, u kojoj se zalagao za racionalan pogled s ruglom, ozbiljnošću i ironijom.
Njegov najvažniji doprinos crkvenoj reformi bila je izrada revidiranog teksta Novog zavjeta na grčkom i latinskom jeziku. Sebe je vidio kao posrednika u obrazovanju. “Ljudi se ne rađaju kao ljudska bića, već su kao takvi obrazovani”.
Također je bio odgovoran za izgovor uobičajen u zapadnim zemljama danas, posebno za naglasak na starogrčkom.
Ali ne samo da je želio postići prihvaćanje između kršćanskih denominacija, već je i pokušao poboljšati toleranciju između židova, kršćana i muslimana.
Jedna od njegovih najrevolucionarnijih pokušaja promjena bilo je obrazovanje žena. Želio je da djevojčice imaju isto obrazovanje kao i dječaci. Nadao se da bi žene mogle doprinijeti Europi okrenutoj humanističkim vrijednostima, također kroz proučavanje.